Veznici u srpskom jeziku

Veznici su nepromjenjive vrste riječi koje služe da povežu riječi u rečenici i sintagme.
Imamo:

• Naporedne veznike koje  spajaju naporedne riječi ili sintagme:

           i, pa, ili, ali, nego, već

• Sastavni zavisni veznici spajaju zavisne rečenice:

          jer, iako, premda, mada.

Imamo još da podjelimo veznike na :

• sastavne:

           i, a, pa, ni,niti

• rastavni

           i, ili

• suprotne

ali, no, nego, već 

Prilozi u srpskom jeziku.

Prilozi su nepromjenjive vrste riječi. Oni bliže odredjuju glagolsku radnju.
Imamo:

• Priloge za vrijeme: kada, nikada, zauvijek uvijek, nekada, danju,noću
• Prilozi za mjesto:  ovdje, ondje, svuda, nekuda, tuda, gdje
• Prilozi za način: kako, nekako, svakako, ma kako, bilo kako
• Prilozi uzrok : zašto, zato
• Prilozi za količinu: ovoliko, toliko, ma koliko, koliko

U navedenim rečenicama odredite vrste riječi:

Maša je lijepo pospremila sobu.
Dušan je odlično igrao fudbal.
Sunce izlazi danju.
Čekao ju je noćima. 

Prijedlozi u srpskom jeziku

Prijedlozi su nepromjenjive vrste riječi koje označavaju odnose izmedju pojmova u rečenici.
Imamo više vrsta prijedloga:

• Mesni koji označavaju mjesto:  pored, uz, osim, do, na, pod, kod, kraj, izmedju.
• Vremenski koji označavaju vrijeme: na uoči, o, u, s
• Uzročni koji označavaju uzrok: iz, zbog, usled, od
• Predlozi za poredjenje: gori od, bolji od, kraći od 
• Prijedlozi koji označavaju odnose u društvu: sa

Označi vrste prijedloga u sledećim rečenicama a i ostalwe vrste riječi:
Maja se tresla od smijeha.
Uoči praznika Dušan je pozvao sve da se igraju.
Saša je krenuo sa Dušanom toga jutra u kino.
Saša je rekao, na utakmici, da je on bolji od Dušana.
Maja je zbog toga što je jela jagode pored puta zakasnila u školu.
Na času su bili svi osim Maje. 

Brojevi u srpskom jeziku

Brojevi su vrste riječi koje su ne samostalne. Oni stoje uz imenicu u rečenici i pobliže odredjuju pojam koji ta imenica odredjuje. Imamo tri vrste brojeva.

• Osnovni brojevi koji označavaju koliko ima pojmova koje imenica odredjuje. 

Brojevi jedan, dva, tri, četiri imaju svoju deklinaciju, mada se mogu čuti i oblici u kojem broj stoji u nominativu.
Šetala je sa dva sina.
Vidjela je tri čovjeka.
Brojevi od pet pa nadalje nemaju svoju deklinaciju

• Redni brojevi označavaju red pojma koje označavaju imenice. 

Prvi sprat, druga vrata, sedmi djak

• Zbirni brojevi označavaju zbir pojmova koje imenice označavaju

Zbirne imenice se najčešće odnose na mlada bića.

Četvoro janjadi, troje djece,  

Odrediti padeže u rečenici:
Vidjela je troje janjadi.
Sanja se popela na prvi sprat.

Zamjenice u srpskom jeziku

Zamjenice su su promjenjive vrste riječi. One se odnose na pojam.
Imamo:

•  imeničke,
• pridjevske zamjenice                               

Imeničke zamjenice zamjenjuju imenice u rečenici.

Imamo:

Lične zamjenice: ja, ti, on, ona, ono, mi, vi oni, one

Upitne zamjenice: ko, šta

Odrične zamjenice: niko, ništa 

Neodredjene zamjenice: neko, nešto

Opšte zamjenice: svako, svašta, ko god, šta god, ma ko, ma šta
Povratna zamjenica: sebe ili se

 Pridjevske zamjenice su zavisne i one pobliže odredjuju imenicu uz koju stoje.
Imamo:
Prisvojne zamjenice: moj, tvoj, njegov, njen, naš, vaš, njihov svoj.
Pokazne zamjenice: onaj, ovaj, taj, onakav, ovakav, takav, onoliki, ovoliki, toliki
Neodredjene zamjenice: neki, nekakav, nečiji, nekoliki
Upitno - odnosne zamjenice: koji, čiji, kakav, koliki 
Odrične zamjenice: nikoji, nikakav, ničiji, nikolik
Opšte zamjenice: svaki, svačiji, svakakav, ikoji ičiji, koji god, čiji god, kakav god, ma koji, ma čiji.

On je šetao ulicom svako veče.
Oni čovjek je gledao čovjeka koji je šetao.
Ja imam moju olovku.
Ja imam svoju olovku.

Prezentska i infinitivna osnova

Kako bi smo označili vrijeme imamo glagole u prezentu, u aoristu i imamo infinitivni oblik glagola.
Tako od glagola možemo praviti prezentsku osnovu tako što glagol stavimo u prezent i odbijemo nastavak od glagola.
Infinitivnu osnovu dobijemo kada je glagol u svom uobičajnom obliku infinitivu ili u aoristu i odbijemo nastavak za ifinitiv ili aorist.
Rad- im - Glagol u prezentu, odvijemo nastavak - im za prvo lice jednine i dobijemo prezentsku osnovu
Rad- ih - Glagol raditi u aoristu odbijemo nastavak za aorist i dobijemo infinitivnu osnovu.
Čita- ti - Glagol u infinitivu odbijemo nastavak za infinitiv i dobijemo infinitivnu osnovu

Glagoli u srpskom jeziku

Glagoli u srpskom jeziku su riječi koje označavaju radnju stanje i zbivanje.Glagoli u srpskom jeziku su promjenjiva vrsta riječi. Glagoli kao i imenice imaju
 svoj rod: muški , ženski i srednji.
lice i jedninu  množinu.
Glagoli pored toga imaju još:
 glagolski vid
glagolski rod

Glagoli po glagolskom vidu:
Nesvršeni ili imperativni glagol. Ovaj vid označava radnju koja može da bude nesvršena.
Oni mogu biti trajni:
voziti, čitati, pisati,
učestali:
prebrodavati, preplivavati, lupkati.
Svršeni ili perfektni glagoli. Označavaju radnju koja je svršena
Oni mogu biti početno svršeni glagoli koji označavaju radnju koja može da počne i ubrzo zatim biva svršena: zapjevati, zasvirati.
Trenutno svršeni glagoli označavaju radnju koja može biti trenutna i svršena
 udariti klimnuti, ubosti.
Završno svršeni glagoli:
priskočiti, doskočiti, privući.
I neodredjeni svršeni koji označavaju radnju koja označava radnju koja je svršena i neodredjena.
poigrati, posvirati.
  I dvo vidski glagoli koji odredjuju radnju koja samo u odredjenom kontekstu može se odrediti da li je svršena ili nesvršena: ručati, telefonirati.

Glagolski rod označava da li radnja može da predje na objekat u rečenici ili ne.
Imamo po glagolskom rodu glagole
Prelazni ili tranzitivni glagoli koji označavaju radnju koja se dešava na objektu.
čitati, pisati, graditi
Neprelazni glagoli označavaju radnju koja se ne dešava na objektu:
spavati, roniti, plivati
Pravi povratni ili refleksni glagoli koji označavaju radnju koja je povratna. I glagoli koji uvijek idu uz zamjenicu sebe ili se:
češljati se, umivati se, obuvati se
Uzajamno povratni glagoli koji označavaju radnju vršenu od strane subjekata u rečenici jedan na drugim:
 potući se, biti se
Nepravi povratni glagoli:
bojati se, stišavati se

Padeži u srpskom jeziku

Imenice su promjenjiva vrsta riječi u srpskom jeziku. One se mogu mijenjati i po padežima. U srpskom jeziku imamo sedam padeža. Pored njih padeže mogu imati atribut, apozicija, imenički dio predikata, objekat priloške odredbe.
Nominativ je nezavisni padež. Dobija se na pitanje Ko? i šta? Nominativ mogu da imaju atribut, apozicija, imenički dio predikata i priloška odredba za način sa veznicima kao i nego.
Marko je čitao knjigu.
Dušan ide u kino
Sanja sjedi.
Genitiv je drugi padež u srpskom jeziku. Dobija se na pitanje od čega? čije?
Genitiv može biti atribut objekat imenički dio predikata,  priloške odredbe za mjesto, vrijeme način i uzrok i logički subjekat.
Genitiv može biti
posesivni genitiv kada označava čije je nešto.
partitivni  genitiv kada označava dio nečega
ablativni kada označava porijeklo nečega
Vidjela sam kamenje vulkana.
To je dio duž puta
To je majica od Marka.
Dativ je treći padež u srpskom jeziku. Dativ je zavisni padeže. Dobija se na pitanje kome? i čemu?
Dativ može biti objekat, atribut, priloška odredba za mjesto i logički subjekat. Dativ označava pravac, smjer kretanja. Upotrebljava se sa predlozima kada označava pravac, a ne upotrebljava kada označava namjenu pripadnost.
Ova je olovka Marku.
Put ide prema domu.
Sandra je pričala uprkos istini.
Akuzativ je četvrti padež u srpskom jeziku. Akuzativ je zavisni padež. Dobija se na pitanje koga?, šta? Akuzativ je bliži objekat i priloška odredba za vrijeme na njemu se vrši radnja.
Maja je obrala višnju.
Sandra je budila jutro.
Dušan je kupio olovku.
Akuzativ sa predlozima označava pravac mjesto.
Akuzativ može još da bude i priloška odredba za mjesto način uzrok.
Dušan je išao kroz šumu.
Imamo medju nama prijateljstvo.
Sunce je provejavalo kroz trnje.
Vokativ je peti padež. Vokativ je padež dozivanja. Vokativ je nezavisni padež i on se u rečenici odvaja zarezom.
Saša, dodaj mi olovku.
Tijana, hoćeš li sa mnom u kino.
Dušane, hajde da se igramo.
Istrumental je šesti padeže u srpskom jeziku. Istrumental je zavisni padež. Imenice u istrumentalu znače društvo, sredstvo. Istrumental se dobija na pitanje s kim? s čim? Upotrebljava se sa predlozima kada imenica označava društvo i bez predloga kada označava sredstvo.
Milena je kopala baštu motikom.
Dušan je sa Markom krenuo u kino.
Tanja gleda predeo durbinom.
Lokativ je sedmi i poslednji padež usrpskom jeziku. Lokativ je zavisan padež. Dobija se na pitanje gdje? čime? o kome? o čemu? Uvijek se upotrebljava sa predlozima. Lokativ označava mjesto gdjje je nešto i nešto očemu se nešto radi.
Marko je sjedio pri domu.
 Todor je govorio o Maji.
Saša je govorio o učenju.
Primjer:
Uradi sledeće rečenice i odredi padeže:
Maja je budila Sašu jutrima, voljela je da idu u obližnju šumu biciklima.
Sandra je budila jutro.
,, Marko, donesi mi olovku'', reče Dušan.
Maja trese trešnju i pravi djem.
 Dušan je sa Markom išao u baštu da kopaju motikom.

Vrste imenica

Imenice su riječi koje označavaju imena bića, predmeta i pojava.
Po značenju mogu biti

Vlastite imenice su riječi koje označavaju imena ljudi, ustanova gradova, geogravskih pojmova, životinja.
Slobodan Vučinić
Sarajevo
Belka

Zajedničke imenice su vrste riječi koje označavaju imena predmeta i bića koja imaju iste osobine.
Lav
drum
sloboda

Zbirne imenice su riječi koje označavaju skup predmeta, bića, pojava
granje, lišće, trnje

Apstraktne imenice su vrsta riječi koje označavaju misaone pojave
radost, sreća, vrijednoća

Gradivne imenice su vrste riječi koje označavaju predmete s kojima se nešto gradi. Ulaze u sastav drugog predmeta.
cigla, šećer, kafa

Brojne imenice su vrste riječi koje označavaju broj.
petorica, šestorica, petina,
Milion, milijarda, stotina označavaju broj, a takodje i brojnu imenicu.

Vlastite imenice nemaju množinu osim ako označavaju  više nečega
Dvije Marije
Dvije Morave
Dvije Sladjane
Zajedničke imenice imaju množinu.
dijete djeca, brat braća gospodin gospoda imaju nepravilnu množinu
Zbirne imenice svojim oblikom pokazuju množinu.
njedra, trnje djeca
Apstraktne imenice imaju množinu
radost radosti sreća sreće, nesreća nesreće
Gradivne imenice imaju množinu kada označavaju više vrsta predmeta.
bijela i crna vina
meke i crvene cigle
espreso kafe
Singularija tantum su one riječi koje su samo u obliku jednine
dijete, gospodin, brat.
To su imenice koje imaju nepravilnu množinu
Pluralia tantum su riječi koje su u obliku množine
vrata, makaze, trnje

Vrste riječi u rečenici u srpskom jeziku

Riječi su skup glasova ili glas koji označavaju pojam. Odnosno koji imaju smisla. U srpskom jeziku imamo promjenjive vrste riječi i nepromjenjive vrste riječi.
Promjenjive vrste riječi su : imenice, zamjenice, glagoli, i brojevi.
Nepromjenjive vrste riječi su prilozi, predlozi, riječce, veznici.
Imenice su promjenjiva vrsta riječi koje označavaju imena bića, predmeta, pojava.
Vlado, olovka, jutro
Zamjenice su promjenjiva vrsta riječi koja zamjenjuju imena bića, predmeta, stanja i pojava
Ona, to, ta.
Glagoli su promjenjiva vrsta riječi koja označavaju radnju, u nekoj rečenici, stanje i zbivanje.
Raditi, češljati,
Brojevi su promjenjiva vrsta riječi koja označava broj ili koliko ima nečega i stoje uz pojam koji označavaju.Brojevi su zavisna vrsta riječi.
Tri pera, dvije olovke, dva druga.
Prilozi su nepromjenjive vrste riječi koje označavaju uzrok, način, vrijeme i mjesto. Oni uvijek stoje uz glagol.Ovdje, ondje, sporo, zato
Prijedlozi su nepromjenjive vrste riječi koje označavaju odnos izmedju dva pojma.
Uz, pored, pred.
Riječce su nepromjenjive vrste riječi koje označavaju stav, mišljenje onoga koji govori.
Da, ne, mada
Veznici su nepromjenjiva vrsta riječi koji povezuju dvije riječi u rečenici, odnosno pojmove koje one označavaju, sintagme, dvije rečenice u rečenici
i, ili, ako

Vrste rečenica u srpskom jeziku

Srpski jezik je bogat izrazima. Zbog toga u srpskom jeziku imamo više vrsta rečenica, proste rečenice, proste proširene rečenice i složene rečenice.
Proste rečenice se sastoje od subjekta i predikata.
Maja čita.
Saša se igra.
Dragan piše.
Subjekat je ono što predstavlja onoga koji vrši radnju.
Predikat je ustvari glagol.
Proste proširene rečenice sadrže u sebi i objekat pored subjekta i predikata. Zatim mogu sadržati i atribute, priloške odredbe.
Marko svako jutro, redovno čita zanimljivu knjigu.
Dijana je danas obukla lijepu haljinu.
 Maja je razmišljala o slatkom kompotu u svojoj sobi.
Objekat predstavlja u rečenici ono na čemu se vrši radnja. Postoje više vrsta objekata.
Imamo bliži objekat koji se dobiva na pitanje 'šta'.
Daljni objekat koji se dobiva na pitanje 'čega'.
Atribut u srpskom jeziku, u rečenici označava kakvo je nešto u rečenici. Atribut uvijek stoji uz imenicu.
U srpskom jeziku imamo:prilošku odredbu za vrijeme, prilošku odredbu za mjesto, prilošku odredbu za način.
Priloška odredba za vrijeme označava kada vršioc radnje vrši neku radnju.
Priloška odredba za način označava kako vršioc radnje vrši neku radnju.
Priloška odredba za mjesto označava gdje vršioc vrši neku radnju.
Složene rečenice se sastoje od više rečenica, one mogu biti nezavisne i zavisne rečenice.
Apozicija je dio koji bliže odredjuje neku radnju stanje ili zbivanje u rečenici. Ono je uvijek odvojeno zarezima.
Milan se, zar ne, lijeo proveo u gradu.
Dragana je, iako je bila pozvana na bal, ostala kući.
Saša je, mada malo tužan, pravio drštvo baki.
Nadam se da vam je bilo ovo od pomoći ako vam nešto nije jasno pitajte i komentirajte.

Upravni i neupravni govor u srpskoj gramatici

Upravni govor jeste onaj kada se govornik izražava. I to radi direktno. Imamo tri načina izražavanja upravnog govora.
Neupravni govor je onaj kada mi ustvari prepričavamo da je govornik nešto rekao.
Sada ćemo vidjeti primjere za upravni i neupravni govor.
Primjeri za neupravni govor odnosno prepričavanje
Maša je rekla da je nabrala višanja za kompot.
Dušan je rekao da ide u kino i da li hoćemo da idemo sa njim.
Maša je rekla da je knjiga koju je nedavno pročitala odlična.
Primjeri za upravni govor
Maša reče: ,Nabrala sam višanja za kompot.'
,Nabrala sam višanja za kompot', reče Maša.
'Nabrala sam višanja,, reče Maša, ,, za kompot.'
Dušan reče: ' Idem u kino, hoćete li vi da idete sa mnom.?'
,Idem u kino, hoćete li vi da idete sa mnom?' reče Dušan.
'Idem u kino,, reče Dušan, ,hoćete li vi sa mnom?'
Maša reče: 'Knjiga koju sam nedavno pročitala je odlična.'
,Knjiga koju sam nedavno pročitala je odlična', reče Maša.
'Knjiga koju sam nedavno pročitala,,reče Maša, , je odlična.